Gocova žica

GOCOVA ŽICA: EUROPSKO ŠKOLOVANJE

Eto i mene, nije me bilo mjesec dana. Bio sam na poslovnom putu, jedna firma me poslala da ispitam kakvo je more u nas, pa se neko vrijeme nisam mogao odlučiti što im javiti pa sam se zadržao malo.

EUROPSKO ŠKOLOVANJE – Pošto je krenula nova školska godina, malo bih se vratio unazad…e kad sam ja išao u školu…bilo je to godine, devetsto i treće…
Čovječe to su bili dani, iako se točno ne sjećam svoj prvog dana i prvog razreda, bilo je to famozne 91., čak ni ja ne znam ˇDI SAM BIO `91.ˇ Odradili smo prvi razred navodno za tri mjeseca i to je bilo to. No sjećam se da smo svake sljedeće godine, prvi dan škole pisali sastav „Kako smo proveli ljetne praznike“. U tom i tim trenucima škole, u biti prvih nekoliko godina nam je to bilo zanimljivo, ali sad kad čujem da je to i dalje trend malo mi je to glupo. Pa zar nema neka bolja fora, ovo je već isfucano do krajnjih granica. Uostalom, što se ja imam kome pravdat što sam radio preko ljeta?

No ok, hajde, neka im je. Gledam malo danas kako to sve funkcionira i to sve…Svi kad idu u školu, počevši od prvih razreda, su savijeni kao upitnici čovječe?! Natrpano knjigama, bilježnicama, torbe ogromne, gledam brate mili kao da idu na ekskurziju već u prvom razredu. Naše su te knjige bile tanke čovječe, stala mi je kompletna oprema za tjelesni u torbu, keksi lagano CRO ARMY za veliki odmor, sok u onom malom tetrapaku sa slamkom i sve knjige i bilježnice, logično. Danas staviš matematiku, hrvatski i dvije bilježnice, a pernicu na kat nosiš u ruci. Umjesto da im olakšaju danas maksimalno, čini mi se da je sve gore. Svakodnevica u školi je isto bila genijalna. Ideš ujutro šmrkljav, mogao si i škiljit na jedno oko preko ceste, bilo te briga, nije te ni auto mogao trefiti, jer ih nije ni bilo toliko, prije bi na tebe naletio biciklist nego auto. Danas ti zaštitar treba čovječe da dođeš živ do škole.

Tjelesni. Čovječe. Bijela majica i plave hlačice. Tristo godina se neće promijeniti, iako iskreno ne znam da li je to još uvijek aktualno, ali kad sam ja završavao srednju, to je bilo 2003., to je još uvijek bilo aktualno. Ja imao dres od Vlaovića, a nikako da ga ovi iz razreda vide i da u njemu zabijam golove na tjelesnom i da cure vrište „Goraneeee, Goraneeee“, a ja mislim da viču meni, a one viču Vlaoviću zapravo…pa pusti me da ga obučem, kaže, do vraga i bijele majice sa pijaca za 17 kuna. Onda recimo često se događalo da netko zaboravi bilježnicu iz nekog predmeta, i onda je uslijedio legendaran razgovor i prva i najjača školska laž: „E imaš list jedan? Zaboravio sam bilježnicu“. „E nemam, prešao sam sredinu“.

Pa to je bio vrh vrhova i jedna od najvećih laži. Danas: „E imaš punjač?“…Hajde danas slaži, ne možeš kad svi imaju punjače. Ajme, a kad ti starci idu na roditeljski ili na informacije. Majko mila, pa ja sad kad se sjetim tih trenutaka hvata me panika, a ne onda… „Rekao je učitelj da ovaj mjesec nema informacija, ne može on ostajat poslije nastave“, „Joj pa ja ti zaboravio javit da je roditeljski, ali dobar sam u školi, ocjene su tip-top, ne sekiraj se mama“…Zato jer su roditelji tada, bar većina, bila na strani učitelja i nisi se mogao izvući ako si kriv nema šanse, dok danas to i nije slučaj, mislim da su danas učitelji zadnji na toj listi.

„Moj sin to nije napravio, pa on je toliko dobar, tražim razgovor sa ravnateljem“…Nda…Vidim sad da i izbacuju polako imenike iz školstva. Pa eeej, kad nastane rusvaj u razredu, svi pričaju, trče, skaču, a učitelj uđe u razred, pa nije im bilo ništa draže nego kad mi zafitilji onaj plavi imenik od 25 kg na stol da bude tišina, pa i muha je odletjela na Mirogoj, a stol na popravak odmah i to o ničijem trošku. Aj danas baci tablet ako možeš, pukne ekran, radiš 3.mjeseca da ga otplatiš, tako da se sa tim nekim stvarima mislim izgubila čar te škole nekad…Pa recimo mi smo nekad imali likovnu mapu s osamdeset dva papira u njoj i nosio si po potrebi vodene bojice, masne, što ja znam, a sad čujem koferi sa svim bojicama, sto gluposti…samo čekam kad će klinci ići s kantom Jupola u školu, čisto da se nađe. A i odnosi između učitelja i učenika su čini mi se drugačiji malo.

Nekad si ti recimo pao na tjelesnom na beton, oder`o koljena, prvo izbije bijelo, nakon pola sata krv, dođe učiteljica ili učitelj, zagrli te, par utješnih riječi i nastaviš dalje. Danas, institucije optuže učitelja da je pedofil što dodiruje maloljetnika i svi učenici idu na ispitivanje da se ustanovi da li je i ostale neprimjereno dodirivao/la. Mislim onak. Onda…svaki razred je imao bar jednog problematičnog u razredu. Onda te učiteljica lijepo pošalje kod pedagoga, uđeš unutra, sjedneš. Ovaj te ni ne pita ništa, znaš sve sam. Objasniš mu što je bilo, ovaj dva put vikne, tebi obrve otpadnu od straha, ustaneš se i odeš.

Budeš miran kao bubica tjedan dana, i onda opet tako par puta dok ne naučiš lekciju i onda postaješ direktor razreda, uzoran učenik. Danas…prvo ideš kod psihologa, ovaj te šalje kod psihijatra, ovaj ti prepisuje tablete neke, sedative da se smiriš, i postaješ preko noći dijete s posebnim potrebama i godinama posjećuješ psihijatrijske ustanove. Zbog jednog vica na koji su se svi smijali. Ne daj Bože da se potučeš sa nekim…prije se pošoraš s nekim, pružite si ruke poslije i adio. Danas…ravnatelj zove policiju, policija roditelje, i onda narednih šest mjeseci posjećuješ s roditeljima programe za sprečavanje nasilja…

Uglavnom, mislim da se malo pretjeruje danas, iako imam jednog doma koji će za koju godinu u školu pa ću vidjeti jesam bio u pravu što se tiče ovog ili ne…Nemojte što zamjerit, još bolje vas našli!